kojotizmi i slično

Baba Kojot

Drkti mu glas kâ Madžaru dupe. [za kukavice]
Propô kâ muda kroz pocepane gaće. [propadanje u prenesenom smislu u usporedbi sa živom slikom kroz rupu na mudantama izvirujućih semenika]
Ne mlati tu, kâ mudo po samaru. [samar = korpa na magarećim leđima]
Što si mi ti mudar bez R. [svome mužu pokojnom]
Ne pili vrana sokola, nego vrana – vranče. [kad hoće reći da sam rđav kao njezin zet/moj otac]
Od govana pita nikad nije bila. [ibid]
Kako koje gudi, sve gore ludi. [Čim-čim dalje – tim-tim gore.]
Nisi ti ni za pô pizde vode. [no comment]

Vladimir Sefer

All rights reserved, which includes the right to reproduce this letter or portions thereof in any form whatsoever except as provided by the Bosnian, Croatian, Serbian, EU and US copyright regulations.

Ukusno izlupano pire i žica za šne

Na pakovanju krompir-pirea razmutljivca neke čačanske fabrike – koja pripada, gle iznenađenja, nekoj beogradskojproizvođač poslovnoj „grupi“ – može se saznati da je ’pire’ imenica srednjeg roda: „Pire je još ukusnije [...]“. Nećemo sada pominjati da se novosrbijanska varoš Čačak nekada zvao Gradac i da ovo novo ime na turskom znači ’blato’. To sada nije tema.
 
Vratimo se „dobrom“ srpskom jeziku na tom latiničnom uputstvu. Tamo se na kraju veli „a onda izlupate žicom za šne“. ’Izlupaju’ se, valjda, ’odresci’, tj. ’šnicle’, a ’sneg’ ili ’pena’, odnosno, ’šne’ može samo da se ’ulupa’. Ali, da i ’lupanje’ ostavimo po strani, koji god da predmetak odaberemo, zar je u moru ’untercigera’, ’šrafcigera’, ’šporeta’, ’auspuha’, ’pegli’, ’klema’... Zar je uza sav taj „Sturm und Drang“ potrebna još i žica „za šne“. A za šta drugo? Jedina žica kojom se kuvari/ce koriste, makar koliko je poznato nama što smo nekada pohađali nastavu domaćinstva, jeste upravo ta za ’lupanje’ do ulupanosti ’snega’ od belan(a)ca i ’pene’ od koječega još. Dakle: samo ’žica’. I toliko je dosta. Sve ostalo je re-dun-dan-tno! ’Rolovane šnicle’ (da prostite: ’savijeni odresci’) vezuju se vazda i samo koncem.

deo teksta
Doduše, da ne grešimo dušu prema „malom od kužine“, postoji i žica za ribanje, ali ona ionako spada u „postprodukciju“. A ako bi nekome palo na pamet da baš tom ’ribaćom žicom’ muti i/ili lupa, trebalo bi ga pustiti da pokuša – kreativnost valja podsticati. Ponekad se ’roštiljska rešetka’ voli predstaviti kao ’žica za roštilj’. I reklo bi se da joj to ne treba braniti. Neće ona time nikakvu zabunu da izazove. Valjda neće. Ko bi još njome pire lupao?! ’Žicom za roštilj’ može se još nazvati i onaj komad skrnavoga metala sa koga uz gađenje svlačimo komade vešalice na sumnjivo oprane kafanske tanjire, ali ni od nje nema neke asne po pitanju mutljavine i ljupnjave. A roštiljska je ’mućkalica’ tek zaseban slučaj.
I tako, nima Splita do Splita, niti žice do one Nadalinine. Uostalom, sve da i postoji još kakva žica za lupanje u kulinarstvu, to bi jamačno morala biti neka veoma uskostručna alatka za koju l
prvi deo kazuje od čega je sazdana, a drugi čemu služi, te je neupitna identifikacija reči s predmetom (o pojmu drugi put), aici orijentisani na instant-pire ionako nikada ne bi ni mogli znati. Pa je „snežno“ objašnjenje uza sve i nepotrebno. A ako je nekome do preciznosti po svaku cenu, predlažemo dvočlanu polusloženicu ’žica-mutilica’. Prednosti su joj brojne; navodimo tek glavne: (1) prvi deo kazuje od čega je sazdana, a drugi čemu služi, te je neupitna identifikacija reči s predmetom (o pojmu drugi put), (2) rimuje se, (3) moderna je jer se piše s crticom (kao prezimena naših poznatih novinarki i ministarki).

Premijera mi, da sam žicom za šne (1) izlupao (2) pire, ono bi bilo (3) ukusnije. Prosto kō je’n–dva–tri.


© Vladimir Sefer® MMVII

Vladimir Sefer

All rights reserved, which includes the right to reproduce this letter or portions thereof in any form whatsoever except as provided by the Bosnian, Croatian, Serbian, EU and US copyright regulations.

 (Dalje)

bogomoljni četnici-trubači

Čiča, Guča, Žiča
ili o četnicima, trubačima i bogomoljcima

Žiča, Čiča, Guča.
Žiča, Guča, Čiča.
Čiča, Žiča, Guča.
Čiča, Guča, Žiča.
Guča, Žiča, Čiča.
Guča, Čiča, Žiča.
To je srpska priča.
To je tužna priča.

Vladimir Sefer

All rights reserved, which includes the right to reproduce this letter or portions thereof in any form whatsoever except as provided by the Bosnian, Croatian, Serbian, EU and US copyright regulations.   

 (Dalje)